Tokom ove, čini nam se ponekad, beskrajne pošasti koja se spustila među nas, tri člana našeg kolektiva izgubiše ono svoje najbliže, najmilije, najsvetije; svoje majke. Tu su nepremostivi lanci tjeskobe, najcrnji sevdah.
Teško je pjevati o lijepome i sretnome zadnjih mjeseci. Teško je pjevat…
Sjetismo se, tako uronjeni u duboke misli, jedne jako drage pjesme čije note bivaše posljednje ispisane na našem prvom studijskom albumu.
Uspavanke.
Onih najnježnijih dodira naše tradicije kojim majke svoju djecu pjevajući šapatom, pratiše na počinak.
Ove note su za naše mame, kao i za sve one nekome najmilije koji su vječno izgubljeni u ovom sivom vremenu.
Budimo tu jedni za druge, volimo više nego ikada. Budimo pametni i mudri, pa i ovo će proći.
Žalost bi morala biti učiteljica mudrosti. Ne zaboravimo.
